Vi ne možete ništa
ovoj Foči u meni,
jer zidine i štitove odbrane
gradiše neki drugi.

Sve šta uradiste
ne tiče se Foče u meni
ona se snom brani
u snu vječnu kuću ima.

A vaši su snovi,
da će moji snovi ostati
samo snovima sa Fočom
i da će ostalo biti vaše.

Još nije jasno vama
od kada kreće mitska priča
o prvoj hiži i dimu,
znaku našeg ognjišta.

Nije vam jasno da ezan živi,
da se u pravi vakat javlja
kao opomena nevjernim;
Bog se ne vraća, on je tu uvijek.

A kad sa nove Aladže
poziv na namaz čujete,
znak je da već kasnite
stati u kolonu odlaska u mit.

Vi ne možete ništa
jer su moji sni nedodirni
i oni kao staccato alegro
na srca Fočaka padaju.

Oni će onda svjedočiti,
životima što ih dadoše,
i ovom pjesmom od snova,
da smo u Foči - kodkuće.