Thursday, Apr 17th

Last update07:37:00 PM GMT

Dosije Agresija 1992-95 Okupacija u 15 dana

Okupacija u 15 dana

Iako su se Srbi u Foči, kao i širom Bosne i Hercegovine, otvoreno, bez prikrivanja pripremali za rat, za agresiju, većina Bošnjaka Bosne, pa i Foče naivno je vjerovala da do agresije neće doći. Do početka aprila 1992. godine Srbi u Foči imaju formirane krizne štabove u gradu i po selima, naoružani su, imaju planove napada, formirane jedinice, prave spiskove za hapšenja i likvidacije, a Bošnjaci 5. aprila organiziraju pacifistička okupljanja ispred Skupštine općine. Ista stvar ponavlja se narednog dana. Za to vrijeme Srbi su već u akciji. Zauzimaju stanicu policije u Miljevini.
Abid Ramović - prva žrtva

Istog dana, dakle 6. aprila, dolazi do prve pucnjave. Iz kuće Ivanovića sa Duba puca se na ''Fočatrans''. Dolazi do potpunog razdvajanja policije na srpsku i bošnjačku. Na čelu srpske policije nalazio se Dragan Gagović, a na čelu bošnjačke policije Zulfo Veiz. Naravno, ove policije ne mogu se porediti ni po kojoj osnovi, posebno ne po naoružanju i logistici. Sljedećeg dana, 7. aprila, počinje otvorena akcija Srba u cilju okupiranja Foče. Pada i prva žrtva, riječ je o policajcu Abidu Ramoviću, koji gine u policijskom automobilu dok je pokušavao do bolnice prebaciti ranjenu Milevu Radojčić, koju su ranili Srbi pucnjavom iz kuće Ivanovića u pravcu ''Fočatransa''. Prema jednoj verziji Ramović je poginuo od metka ispaljenog iz kuće Ivanovića, a druga verzija kaže da ga je ubio kolega Srbin koji je bio sa njim u automobilu. Istog dana Srbi predvođeni SDS-om zauzimaju magacin oružja TO u Livadama i dijele svojim sunarodnicima. Zauzimaju i lokalnu radiostanicu, uspijevaju kontrolirati sve prilaze gradu, a već grad prelijeću i prve granate. Stigle su i jedinice iz Srbije koje su smještene u planinarski dom na Zabrani. Onaj dio svjesnih i organiziranih Bošnjaka postavlja barikade u Donje Polje, a civili pripremaju skloništa po podrumima. Sve vrijeme traju navodni pregovori između SDS-a i SDA, ali ne daju rezultate, jer Srbi pregovaraju samo kako bi dobili na vremenu i kako bi Bošnjake što više zaveli i obmanuli navodnom željom da se sve završi mirno.
Granatiranje grada
Narednog dana, 8. aprila, Foča se granatira i pod stalnom je puščanom paljbom Srba. Srpske zločinačke horde uspijevaju tog dana zauzeti Dom zdravlja i zarobiti prisutne Bošnjake, ljekare Ibru Karovića i Avdu Šadinliju. Srpski hajduci ulaze u Carevu džamiju i na munaru stavljaju četničku zastavu, a na džamijski razglas puštaju četničke pjesme. Idućeg dana nastavlja se granatiranje, a srpsko rukovodstvo ultimativno traži predaju vlasti, na šta odbrana ne pristaje. Granatira se grad, zgrade i kuće su u plamenu, a granate dolaze iz Zabrane i Orahova. Vodi se i pješadijska borba. Znatno slabije naoružani i organizirani Bošnjaci napuštaju grad i kreću se put Goražda i put Crne Gore. Granatiranje se nastavlja i narednih dana. Srbi lagano osvajaju dio po dio grada i na kraju ulaze u njega. U Aladži 10. aprila Srbi ubijaju Jusu, Raziju i Esmu Aganović. Međutim, žrtava ima i na srpskoj strani.

Gine im vojvoda Dragan Nikolić, sin Božidara, komandir policijske ispostave u Čelebićima i Miljevini. Srbi 11. aprila zauzimaju veći dio grada, a ostatak granatiraju. Narednog dana Srbi pale Prijeku Čaršiju, trgovačko-zanatski centar, pale se bošnjačke kuće i lokali.

 

Pljačka bošnjačke imovine

Srpski zločinci konstantno napreduju u osvajanju grada. Kako osvajaju koji dio grada, tako Bošnjake koji nisu izbjegli hapse i odvode u sabirni logor u Livadama. Logor je smješten u magacinima TRO ''Perućica''. Osim domaćih Srba, koji su izvukli iz svojih budžaka kokarde, u zločinima učestvuju i Srbi sa strane. Nastavlja se granatiranje dijelova koje brane malobrojne snage Bošnjaka, a u okupiranim dijelovima nastavlja se pljačka i paljenje bošnjačkih kuća i stanova. Već 13. i 14. Srbi su u centru grada, a sa lokalne radiostanice oglašava se predsjednik SDS-a Miroslav Stanić, koji navodno garantira sigurnost Bošnjacima koji žele napustiti grad.

 

Petnaesti dan aprila bio je dan pljačke. Tog su dana dolazili Srbi i sa sela i pljačkali što se opljačkati i odnijeti moglo. Naredni dan upadom Srba u Donje Polje oko 18 časova grad je u potpunosti okupiran.

 

Sabirni logori

Kako je u redovima Srba, predvođenih SDS-om, unaprijed već sve bilo isplanirano, tako je odmah nakon okupiranja grada otvoren koncentracioni logor u bivšem KP domu, u koji su smještani uhapšeni Bošnjaci do tada držani po sabirnim logorima. Sabirnih logora bilo je više. Već smo spomenuli logor u Livadama, a pored njega tu su bili Srednjoškolski centar u Aladži, DTV ''Partizan'', direkcija TRO ''Perućica'' u Gornjem Polju, barake hidrocentrale u izgradnji ''Buk bijela'', te mnogobrojne privatne kuće. U sabirne, a onda u centralni logor Bošnjaci su dovođeni iz svojih kuća.Jednostavno su nailazile srpske jedinice i po nekakvim spiskovima, ali i bez njih odvodili su Bošnjake. Članovi SDA i drugi ugledni Bošnjaci bili su smješteni u jedan magacin TRO ''Perućica'' u Gornjem Polju, barake hidrocentrale u izgradnji ''Buk bijela'', te mnogobrojne privatne kuće. U sabirne, a onda u centralni logor Bošnjaci su dovođeni iz svojih kuća. Jednostavno su nailazile srpske jedinice i po nekakvim spiskovima, ali i bez njih odvodili su Bošnjake. Članovi SDA i drugi ugledni Bošnjaci bili su smješteni u jedan magacin TRO ''Perućica''. O stanju u sabirnim logorima govore Preljub Tafro i dr. Bećir Macić u svojoj knjizi: ''Život u sabirnim logorima bio je užasan, bez hrane, vode, nužnika... Svaki čas su u magacine ubacivali nove uhvaćene ljude. Po noći su sa vrata prozivali neke od njih. Oni se više nikad nisu vraćali u magacin. Po noći su se čule pucnjave iz Prevraćkog potoka, iznad baraka. Komandant sabirnog logora u Livadama bio je Veselin Čančar, ekonomista u TRO 'Perućica'. Bio je obučen u uniformu JNA, sa kapetanskim činovima. U magacinu Srbi nisu zlostavljani. Povremeno su u taj magacin ubacivali isprebijane ljude. Nisu mogli ni stajati na nogama. Bili su to unakaženi likovi poznanika: Muniba Veiza, Zulfe Veiza, Enesa Uzunovića, Ibre Selimovića 'Spone' iz Tabaka. Svi su oni kasnije ubijeni u koncentracionom logoru'', pišu Tafro i Macić u knjizi ''Genocid nad Bošnjacima na području općine Foča 1992.- 1995. godina'' i o prvi danima agresije i napada nastavljaju:

 

Okupacija 18. aprila

''Srbi zauzimaju i posljednje uporište odbrane Foče, Šukovac 18. aprila 1992. godine. Foča je definitivno okupirana. Tada nastaje pakao za Bošnjake koji su ostali u Foči i prigradskim naseljima. Kuće Muslimana su u plamenu. Nekako u to vrijeme u Foču helikopterom dolazi Biljana Plavšić. Provozala se Fočom u opljačkanom automobilu tek ubijenog Fočaka Adnana Isanovića. Vidjevši fočanske džamije, koje još nisu bile porušene, uzviknula je: 'Kako će, molim vas, Foča biti srpski grad, s ovoliko turskih džamija.' Time daje jasnu poruku srpskim rušiteljima šta im je raditi. Za kratko vrijeme, svih 11 fočanskih džamija nestalo je sa lica zemlje. Aladža džamija, Careva džamija, Atik Ali-pašina džamija... Sve biseri islamske graditeljske kulture, barbari su za kratko vrijeme sravnili sa zemljom. Građevinski materijal iz Aladže džamije poslužit će da se proširi parkiralište ispred koncentracionog logora. I sva druga obilježja vjekovnog življenja Bošnjaka na ovim prostorima, uništavaju se. Gori Islamska biblioteka sa vrijednim eksponatima, devastiraju se groblja.

 

Na sve strane se pljačka sve što je bošnjačko. U pomoć domaćim pljačkašima pristižu i oni iz Crne Gore, sa kamionima. Prepuni kamioni namještaja, bijele tehnike i svega što su 'junački' đetići opljačkali, odlazi prema Pivskoj planini. Počinju ubistva, silovanja. Zabranjuje se kretanje Bošnjacima. Postaju svi taoci. Svi su u kućnom pritvoru. Čeka se kada će dželati udariti na vrata. Rušitelji i ubice ne žele svjedoke svojih nedjela. Svjedoke ili ubijaju ili odvode u koncentracioni logor. Ideolozima genocida nad Bošnjacima Foče, Vojislavu Maksumiću i Veliboru Ostojiću, kao da nije dovoljna žestina sa kojom ubice i rušitelji izvršavaju njihove naredbe.Svojim 'vatrenim' govorima na lokalnoj radiostanici podstiču ubice da brže ubijaju, rušitelje da brže ruše. Za kratko vrijeme na području grada i prigradskih naselja ubijena su ili nestala 343 Bošnjaka (građanina) Foče. Najviše zločina počinjeno je u prigradskim naseljima Tabaci, Zubovići, Susješno, Hamdići, Mijakovići i Ljubovići. U jednom danu u Čohodarmahali, u kojoj su i u Drugom svjetskom ratu počinjeni strahoviti zločini, na svirep način je ubijeno 29 građana (24 se gubi trag u koncentracionim logorima). Te zločine počinili su domaći Srbi, komšije ubijenih.''