Sunday, Apr 20th

Last update07:37:00 PM GMT

Baština

Fočanske tekije

To su ustanove i objekti, u kojim su se sastajali muslimanski mistici ili derviši i obavljali svoje obrede. U takvoj ustanovi, odnosno objektu bitna je semahana, oveća, ćilimima zastrta prostorija za obrede, pa stoga tekija može biti i u običnoj stambenoj kući, ali su se u tu svrhu gradile mahom zasebne zgrade.

Evlija Čelebija navodi godine 1664 u Foči osam tekija, a od svih poimenice navodi kao najistaknutiju B a j e z i d - b a b i n u, kojoj još određuje arhitekturu i veli da ima "kuhinju i raznovrsne divhane". Ta Bajezid-babina tekija, jedina nama poznata u gradu, identična je s tekijom iznad grada, gore visoko na padini Crnog Vrha, koje se zgrada do danas sačuvala, samo, dakako, ne više onakva, kakva je bila u doba Evlije Čelebije. Današnja zgrada pokazuje sklop od četiri zasebna objekta, uokvirena i zatvorena od vanjskog svijeta bedemima: Jedan, ponajveći, jeste sama tekija s mihrabom, do nje je, s lijeve strane od ulaza, turbe iz prošloga vijeka s tri groba, u kojim su pokopani pročelnici te tekije, šejhovi iz porodice Muftića. Na suprotnoj strani tekije i sasvim na lijevom kraju je drugo turbe, u kojem su pokopani, kako nam saopštava već Evlija Čelebija, B a j e z i d - b a b a i M u r a t - b a b a, sigurno dva derviša, od kojih se po prvome u Evlijino doba i zvala tekija. U gornjem lijevom uglu bio  je sve do 2 svjetskog rata četvrti objekt, raspoređen u dvije prostorije i na hodnik između njih, u kojem je bio i odžak za spravljanje hrane i kahve. To je ahar ili musafirhana, u kojoj su konačili strani putnici i iskupljali se Fočaci na razgovor poslije derviških obreda, koji su se obavljali isključivo u onom prvom i ponajširem objektu.


Cio taj kompleks, kojeg resi i ističe velik i vrlo star bor u dvorištu, sastoji se iz sitnih zgrada prizemnica pod ćeremitnim krovovima, koje su građene u vrlo slaboj, gotovo primitivnoj arhitekturi. Nema gotovo nijednog objekta, u kojem bi se stijene sastajale pod pravim uglom. Sve je građeno od ćerpića i drveta, a ti materijali već su tu toliko dotrajali, da se kompleks nalazi pri samom padu.

 

Tekija je preživjela tokom prošlih vjekova nekoliko adaptacija i popravaka. Iz kratkog opisa Evlije Čelebije naslućujemo, da je to u ono doba bio objekt bolje arhitektonske vrijednosti. Polovinom pak osamnaestog stoljeća, kad je stari objekt bio dotrajao, obnovio ga je Hadži Mehmed paša Kukavica i zavještao prihode za potrebe te tekije i turbeta kraj nje, pa se otada jedno vrijeme tekija zvala njegovim imenom. Stariji Fočaci kazuju, da je on prvi uz tekiju sagradio spomenuti ahar, koji se održao sve do posljednjeg rata. Iz novijeg pak natpisa (god. 1914.) više ulaza u turbe spomenute dvojice derviša vidi se, da su tekiju i turbe kraj nje još popravljali Hadži Mehmedbeg Šuvalija, za kojeg već znamo da je kao fočanski muselim pogubljen god. 1783., zatim u četvrtom ili petom deceniju prošloga stoljeća hercegovački vezir Ali Galib paša Rizvan-begović Stočević, a god. 1914. Ademaga Mešić iz Tešnja.

Tekija je pripadala nakšibendijskom redu derviša, a njome su rukovodili u posljednja dva stoljeća šejhovi iz porodice Muftića, od kojih su neki pokopani u onom manjem turbetu i u grobovima oko tekije. U turbetu s tri groba, naglašena drvenim kenotafima, pokopani su šejhovi Muftići Salih Nijazi i njegovi sinovi Omer Subhi i Abdusamed. Salih Nijazi bio je još fočanski muftija, muderis i vrlo obrazovan čovjek, a usto i neobično bogat. Kako se vidi iz više isprava iz prošloga stoljeća u arhivu porodice Muftića, posjedovao je velik broj dućana i kuća u Foči i mnogo zemlje po selima oko Foče. Umro je god. 1869. pa, prema tome, i samo turbe datira najranije iz te godine. 1

Tekija se uzdržavala ostavštinom, koju je kao vakuf, mahom u gotovom novcu, ostavljalo tokom vremena više osoba. Osim prihoda, koje joj je ostavio još paša Kukavica, god. 1808. posebnom vezirskom bujruldijom dobila je šumu uz brdo Radolisnik,2 a Ali Galib paša Rizvanbegović Stočević uvakufio je gotovinu od 7.500 groša za uzdržavanje te tekije i većeg broja fočanskih džamija.3 Njima se pridružuju još vakufi u novcu neke Umikulsume, kćerke Murtezabegove, iz Atik-mahale iz god. 1828. ili nešto prije toga, te kalfe (halife) Salih-efendije Jusufagića iz god. 1845.4 Iz više obračuna vakufa te tekije iz prošloga vijeka vidi se, da se taj novac davao u promet uz određeni godišnji kamatnjak, a među zajmoprimcima sretamo god. 1837. i jednog pravoslavca.5

Na kraju ovoga poglavlja ističem kao zanimljivost, da je jedna tekija postojala u osamnaestom stoljeću daleko u planinskoj okolini Foče, u Crkvicama u nahiji Sokolu. Tu je tekiju podigao neki Hadži Hamza-dede, pa se i zvala njegovim imenom, a za njeno uzdržavanje uvakufio je svoju badž-baštinu u fočanskom kadiluku, a njegov pak bratić Mustafa-dede, sin Alijin, uvakufio je za hranu dervišima u toj tekiji prihode sa zemlje u selu Milijeno u Čajničkom kadiluku. Obadva ta zavještenja potvrđena su carskim fermanima. Do god. 1778. bio je šejh te tekije Salih-dede, a čuvar Mehmed-dede. Toga vremena je Mehmed-dede umro, a Salih-dede smijenjen s te dužnosti na traženje petorice Fočaka, koji su u vezi s tim došli u Carigrad i izjavili, da Salih-dede ne radi po odredbama legatora. Beratom od 3. maja 1780. na mjesto svrgnutog Salih-dedeta imenovan je šejhom i čuvarom te tekije fočanski muftija Ibrahim, sin Mehmedov.6

 


1 U grobovima oko tekije pokopani su ovi Muftići: Hafiz Abdulkadir, sin Šejha Omera Subhije (1323.), Hafiz Omer Subhi (1332.) i žena mu Nura (1332.), šejh i hafiz Abduššukur, sin šejha i hafiza Omera Subhije (1335.) i muderis Hafiz Abdulhamid (1875-1934).

2
Neregistrirana isprava fočanskog kadije u arhivu porodice Muftića u Orijentalnom institutu.

3
Kasim Gujić, šta je Ali paša Rizvanbegović uvakufio u prosvjetne i dobrotvorne svrhe, Gajret, XVIII-1937., str. 21. - Više isprava u arhivu porodice Muftić.

4
Isprave u arhivu porodice Muftić.

5
Isprave na istome mjestu.

6
Turski arhiv u Orijentalnom institutu u Sarajevu, isprave br. 1720 i 1722.