Thursday, Apr 24th

Last update07:37:00 PM GMT

Dosije Svjedočanstva "Čampi" nijesu sami

"Čampi" nijesu sami

"VRELA"- Alma LJuca


Dvojica dječaka kojima su pred očima ubili roditelje u Foči u avgustu 1992. godine stigla su u Rožaje. Iz hotela, gdje su našli prvo utočište, preuzela ih je jedna tamošnja familija i oni su se sada opredijelili da trajno žive u tom domu ne pomišljajući da se bilo gdje vraćaju.


Dvoje djece, sada 15-godišnji Kemal Bitevija i desetogodišnji Ramiz, njegov brat, tokom ratnih dejstava u Foči preživjeli su pravu dramu. Tokom noćne racije njihovi roditelji Munib i Raza su zaklani u kući. Igrom slučaja, pod okriljem mraka, sada petnaestogodišnji Kemal sa, u to vrijeme tromjesečnom bebom (njegovim bratom), ostao je živ. U ponovljenoj raciji neko ih je uzeo a potom ubacio u autobus i obreli su se u KP domu u Foči, bez igdje ikoga. Srećom, prepoznala ih je prijateljica njihove majke Safeta Hajrić i nadgledala. U KP domu su bili tri mjeseca a onda ih je put odveo u Crnu Goru. Drugarica njihove majke ih je dovela u Rožaje i smjestila u tamošnji hotel koji je bio veliko prihvatilište izbjeglica iz Bosne. Bilo je to u avgustu 1992. godine.

 

Kada sam obišla izbjeglice u Hotelu "Rožaje" odmah mi je pao u oči petogodišnji dječak Kemal Bitevija koji je, prestravljen, držao uz grudi svog brata od nepune godine dana. Kada sam čula za njihovu sudbinu i da nemaju nikog svoga, osim poznanice njihove poginule majke, odlučila sam da ih odvedem u svoju kuću, priča Muamera Fazlić. Ona kaže da je bilo potrebno dosta vremena i truda da djeca zaborave traume koje su preživjela. Ipak, ljubav koja se u porodici Fazlić razvila prema njima je to vremenom uspjela da potisne i nekako ublaži. U to vrijeme Muamerin otac Jusuf je kupio i kravu da bi djeca imala mlijeka. Dječaci su se vremenom u potpunosti srodili sa tom porodicom. Pošli su i u školu, tako da su porodicu Fazlić prihvatili kao svoju. Stariji, sada petnaestogodišnji Kemal se sjeća šta je sve doživio, ali nerado priča o svojoj drami. Desetogodišnji Ramiz bio je isuviše mlad da bi bilo šta upamtio. Muamera Fazlić i svi njeni su takođe zavoljeli dječake kao svoje najrođenije i ni u čemu ih ne bi mogli odvojiti. Iz ljubavi prema mlađem dječaku, koga iz milosti zovu "Čampi", dali su i naziv frizerskom salonu koji su u međuvremenu otvorili. Čampi su njihovi. A i dječaci se tako ponašaju, prihvatili su ovaj dom kao svoj.

 

Kada je u Bosni prestao rat, preko međunarodnih organizacija stupili smo u kontakt sa rodbinom djece - njihovim stričevima, tetkama, izbjeglicama u Sarajevu. Organizovali smo i jednu posjetu, ali oni nijesu htjeli ni da čuju da se vrate.

 

Dječaci imaju brata po ocu, Jasmina koji, kako smo obaviješteni živi negdje u Njemačkoj. Međutim, on se nikada nije javio i zbog toga oni su se opredijelili da žive u našoj porodici a i mi smo se u potpunosti sa njima saživjeli i mnogo bi nam nedostajali, kažu njihovi domaćini Fazlići.


Prema informacijama do kojih su došli, dvospratna kuća njihovih roditelja u Foči je ostala neporušena, tako da bi bilo dobro kada bi se nekako, uz pomoć međunarodnih organizacija, ona nekako prodala i kupilo nešto ovoj djeci. No, bez obzira na sve "Čampi" ostaju u Rožajama. I što je najvažnije - nijesu sami.