Fočanska sehara®

U fočanskom srezu 1910. godine privređivalo je 13.146 osoba ili 3,92% ukupnog stanovništva, koje su izdržavale 26.784 ili 67,08% stanovnika. Od toga je na poljoprivredu otpadalo 90,38% zaposlenih ili 91,12% ukupnog stanovništva u srezu. Na sva ostala zanimanja otpadalo je 1.324 lica ili 9,62% zaposlenih, koji su izdržavali 8,88% stanovništva. Poslije poljoprivrede, najviše stanovnika fočanskog sreza bavilo se trgovinom (1,87% zaposlenih), najamnim radom (1,53%), javnom službom (1,35%) i obradom metala (0,71%). Od ukupnog broja zaposlenih, 840 ih je imalo sporedno zanimanje i to u poljoprivredi 272, javnoj službi 95, trgovini 68, drvnoj industriji i rezbarstvu 65,kućnoj posluzi 45, ugostiteljstvu 28, građevinarstvu 29 itd.

Fočanski srez imao je 1910. godine oko 1890 km2 površine, na kojoj je živjelo 39.930 stanovnika, ili 21,17 na 1 km2. Gustina naseljenosti je bila znatno manja od prosjeka sarajevskog okruga, koji je imao 34,26 stanovnika na 1 km2, ili od prosjeka za cijelu zemlju, koji je iznosio nešto više od 37 stanovnika na 1 km2. Samo su glamočki i nevesinjski srez bili rjeđe naseljeni od fočanskog.

 

 

Po broju stoke na 100 poljoprivrednih stanovnika fočanski srez bio je na osmom mjestu u Bosni i Hercegovini. Ispred njega bili su rogatički, sarajevski (seoski), nevesinjski, livanjski, bilećki, gatački i stolački srez. U fočanskom srezu, kao i u cijeloj zemlji, zabilježeno je opadanje stočnog fonda u prvoj deceniji XX vijeka. Tome je doprinio Carinski rat između Srbije i Austro-Ugarske, tako da se od 1907. do 1910. godine udvostručio izvoz stoke iz Bosne i Hercegovine. Osim toga, znatno je porastao broj stanovništva u čijoj se opštoj ishrani povećala potrošnja mesa. U službenim izvještajima se konstatira da je kvantitativno nazadovanje stočnog fonda bilo praćeno poboljšanjem kvaliteta bosanskohercegovačkih pasmina.²¹

Mada je fočanski srez bio izrazito poljoprivredno područje, do 1908. godine broj konja, magaraca i mula smanjio se za 615 ili 10,8%. Jedino je uzgoj duhana stimulirala industrijska prerada u domaćim fabrikama. Potkraj 1908. godine počelo se raditi na osnivanju sreske poljoprivredne zadruge u Foči, koja je zvanično konstituirana 10. marta 1909. godine. Već iduće godine zadruga je imala 6.700 članova, 120 zadružnih vijećnika i 16 odbornika. Zadružni prirez iznosio je 2% desetinskog paušala.²² Osnivanje zadruge u Foči bilo je sastavni dio akcije koja je na tom planu započeta 1904. godine. U Bosni i Hercegovini osnovano je do Prvog svjetskog rata 26 poljoprivrednih zadruga. U 20 su namješteni kvalificirani ljudi koji su bili i putujući učitelji za cijeli srez, a imali su i funkciju poljoprivrednih referenata u sreskim uredima. Aktivnost poljoprivrednih zadruga bila je usmjerena na unapređenje poljoprivrede: širenje boljih sorti sjemena, boljih pasmina konja i goveda, primjena modernih poljoprivrednih oruđa, vješta-čkih đubriva i sl.²³

Putujući poljoprivredni učitelj u Foči bio je namješten u toku 1909. godine. On je tumačio poljoprivredna pravna akta, odabirao bikove i pastuhe za rasplod, te držao predavanja i tečajeve za poljoprivrednike. Iz dva izvještaja saznajemo detaljno o prirodi i obimu njegovog posla. Od 1. jula do 31. decembra 1909. godine on je riješio 299 predmeta iz svog djelokruga, obavio 36 službenih putovanja, održao 36 predavanja kojima je prisustvovalo 499 slušalaca, održao 7 praktičnih vježbi na kojima su učestvovala 153 poljoprivrednika, uredio 4 vrta površine 4 dunuma, izvršio pokušaj umjetnog đubrenja (na jednoj parceli utrošio 40 kg) i u 128 slučajeva imao posredničku ulogu.²⁴I u izvještaju za drugu polovinu 1910. godine zabilježena je njegova bogata aktivnost, koja nije beznačajna u historiji poljoprivrede fočanskog kraja. Od 15. jula do 31. decembra on je riješio 158 predmeta, izvršio 53 službena putovanja, održao 37 predavanja kojim je prisustvovalo 800 slušalaca, održao 26 praktičnih vježbi s 408 poljoprivrednika, uredio pet voćnjaka i vrtova i uredio 30 polja (površine 60 dunuma) za sijanje stočne hrane. Iste godine za fočanski srez naručio je 2.200 voćnih sadnica, 3 pluga, 2 vjetrenjače i 1 sječarica.²⁵ Iz ovih izvještaja jasno se vidi da je postojanje poljoprivredne zadruge i stručnjaka u njoj bilo vrlo korisno za unapređenje poljoprivrede, ali je njeno osnivanje došlo dosta kasno. Mjere preduzete od njenog osnivanja do Prvog svjetskog rata historijski znače samo simboličan početak moderne agrikulture u fočanskom kraju. Zadruga je raspolagala neznatnim sredstvima prikupljenim od članova (2.000-2.500 kruna godišnje), tako da nije mogla značajnije uticati na proširenje svoje aktivnosti. Ipak, njenim djelovanjem bio je probijen led u prevazilaženju tradicionalnog privređivanja u poljoprivredi.