Fočanska sehara®

bilja, -e - komad drveta, otcijepljen za loženje, manji od cjepanice, toliki da može stati u peć. Moj dedo Hasan-efendija Trhulj bio je veoma strog čovjek, prava glava porodice od ukupno dvanaestero čeljadi koliko nas je bilo u našoj staroj kući u Pljevljima. Nas šestero unučadi smo ga veoma poštovali, pomalo ga se i bojali. On je svoj autoritet gradio samo postupcima, stavom, riječima koje nije rasipao. Ali nikad se nije služio batinom. Dapače, tući djecu u našoj kući je bilo strogo zabranjeno, i on sam se brinuo da se ta zabrana poštuje. Majka bi nas, ipak, kad nije mogla da nas smiri ili kad bi je previše iznervirali, klepila dlanom po stražnjici, pazeći da svekar ne primijeti i strogo prikričavši NJ da mu se ne kaže. A on bi nekad, kad mu dosadi naša trka i galama, zaprijetio: Ako uzmem onu bilju ispred furune... Ali tu prijetnju nikad nije ostvario.

/U RMSMH ova riječ je označena kao pokrajinska i kao sinonim za cjepanicu/.