Thursday, Apr 24th

Last update07:37:00 PM GMT

Dosije Masovne grobnice Masovna grobnica Buk bijela

Masovna grobnica Buk bijela

Otkopavanjem jednog od zatrpanih tunela za ispitivanje tla u blizini buduće hidrocentrale Buk bijela, kod Foče, pronađena je masovna grobnica sa posmrtnim ostacima više od četrdeset lica, među kojima ima i djece.

Pronađeni posmrtni ostaci, sada je izvjesno, dokaz su stravičnog ratnog zločina koji je počinjen nad Bošnjacima u Foči i okolini.

Zločin su, nema dileme, počinili pripadnici oružanih srpskih formacija koji su tim regionom dominirali, i otkrivanje tih zločinaca moralo bi da bude jedan od prioriteta Tužilaštva BiH.

Po riječima Amora Mašovića , predsjedavjućeg Komisije za traženje nestalih Federacije BiH, po svemu sudeći radi se o žrtvama koje su prethodno bile zatočene u KP domu Foča na početku rata u BiH, kada su kontrolu nad tim područjem uspostavile srpske oružane formacije. Prema saznanjima do kojih se do sada došlo, riječ je uglavnom o mještanima okolnih fočanskih sela, ali i žrtvama čuvene "deportacije iz Crne Gore".

"Jedan broj žrtava uhapšen je u Crnoj Gori. Za jednog ubijenog pouzdano znamo da je uhapšen u Herceg Novom i deportovan je u maju '92. do granice, odakle mu se do danas gubi svaki trag. Nekoliko ljudi tamo se zateklo na sezonskom radu. Policija ih je hapsila i deportovala ovamo", kaže Mašović u izjavi za Patriot . Riječ je o masovnom hapšenju Bošnjaka iz BiH koji su se na početku rata zatekli u Crnoj Gori a koje je sprovodila tamošnja policija po nalogu i, sada aktuelne, vlasti u toj državi.

Među žrtvama čiji su posmrtni ostaci pronađeni u tunelu, prema Mašovićevim riječima, po svemu sudeći najviše je onih koji su ubijeni u septembru 1992. godine u zločinačkoj akciji koja je nazvana "branje šljiva".

"Zatvorske vlasti su 26. septembra '92. među zatvorenicima KP doma tražile dobrovoljce koji će ići u branje šljiva. Pošto oni nisu imali kvalitetnu ishranu u KP domu, mnogi od njih su se dobrovoljno prijavili", kaže Mašović. Akcija "branje šljiva" bila je u stvari zločinački plan odvođenja zatvorenika bošnjačke nacionalnosti iz zatvora, poslije čega su mučki ubijeni, a njihova tijela zatrpana u tunel.

O ovom događaju, kako ističe Mašović, postoje kazivanja svjedoka – tadašnjih zatvorenika iz čijih ćelija su žrtve odvođene. Mašović takođe napominje da će tek obdukcija i identifikacija žrtava pokazati o čemu je zapravo riječ.

Zasada je na jednom od tijela nad kojim je izvršena obdukcija pronađeno 12 prostrijelnih ili ustrijelnih rana, što govori o tome da su žrtve bile strijeljane. Na svim tijelima je vidljivo da su svi poubijani vezani, a postoje određene indicije i da su neki živi zatrpani u tunel.

Oni koji su tako radili, zaslužili su najstrožu kaznu, ako ijedna kazna za njih uopšte može biti dovoljno visoka, jer je to jedini način da se na ovim prostorima dođe do potpunog pomirenja i trajnog mira i sigurnosti.

Upravo zbog toga neophodno je ubrzati proces traženja svih nestalih, te žrtve identifikovati i dostojno sahraniti, a zločince nazvati punim imenom i preizmenom i izvesti pred sudove. Svako prećutkivanje zločina ravno je samom zlodjelu i zbog toga o onome što se dešavalo u BiH krajem prošlog vijeka niko nema pravo da ćuti. Zbog toga i ohrabruje činjenica da se istina počela polako probijati iz mraka, te da sve više ljudi srpske, ali i drugih nacionalnosti, ima hrabrosti da o njoj otvoreno progovori.