Fočanska sehara®

Alenko Zornija - Dopisnik Vjesnika

MILJEVINA (Od Vjesnikova dopisnika) - Mnogi koji su posjetili neke od dosad otkrivenih masovnih grobnica, u koje su najčešće bez reda i oznaka pokapane žrtve u BiH, tvrde da se tek na tim mjestima doista mogu osjetiti i vidjeti ratne strahote iz prve polovice deve-esetih godina. Da je to istina, mogli smo se uvjeriti posjetivši dosad najveću otkrivenu takvu grobnicu, u Miljevini pokraj Foče.

U nedjelju, 8. kolovoza, istražitelji Povjerenstva za traganje nestalih Federacije BiH otkrili su na području odlagališta jalo­vine pokraj rudnika ugljena u Miljevini dosad najveću masovnu grobnicu u BiH. Pretposta­vlja se da se tu nalaze zemni ostaci oko stotina stradalih Bošnja­ka s područja Foče, Miljevine, Kalinovika, Gacka te drugih mjesta, uključujući ubijene bo­šnjačke i hrvatske zatočenike iz prijeratnog Kazneno-poprav­nog zavoda u Foči. Traga se i za slovenskim novinarem Alojzom Krivoglavom... Ti ljudi ubijeni su 1992., ponekad na uistinu zvjerski način.

Ubijani muškarci između 20 i 60 godina

"Ovu masovnu grobnicu ot­krili smo uz pomoć posebnih sondi koje su jedinstvene u BiH i cijelom području. Iako smo i prije imali informacije da se na toj lokaciji nalaze tijela žrtava, prijašnje potrage završile su bezuspješno zbog golemih količina jalovine nabacane preko grobnice. Evo, kako vidite, i u ovom trenutku dolaze kamioni iz rudnika i ostavljaju zemlju na druga mjesta u okolini", ka­že nam Amor Masovic, predsjednik Federalnog povjerenstva za traganje za nestalima, dok obilazimo mjesto na kojem je dosad pronađeno 28 tijela, uglavnom muškaraca koji su u trenutku smrti imali između 20 i 60 godina.

Prva četiri dana iskapalo se na relativno malom prostoru, gdje je i pronađeno 28 tijela. U vrijeme dolaska Vjesnikova izvjestitelja otkrivena je druga lokacija, nakon što je u rupi koju je iskopao stroj pronađena ljudska lubanja. Sada tu predstoji osjetljiv, ručni, dio posla, jer treba paziti da se kosti, ali i dijelovi odjeće, isprave i drugo što bi moglo pomoći pri identifikaciji, ne oštete tijekom ekshumacije.

"Na ovoj lokaciji očito su se obavljale egzekucije. To pokazuje položaj u kojem smo pronašli kosture, no moguće je da su na ovom mjestu zakopane donesene mrtve osobe", kaze Mašović. Pokazuje nam kostur kod kojeg su kosti ruku sklopljene u blizini vrata što upucuje da je žrtva najvjerojatnije ubijena rezanjem grkljana. Na jednoj lubanji vidi se rupa, oči­to nastala ispaljivanjem hica iz vatrenog oruža iz neposredne blizine.

Jedan kostur malo je odvojen od ostalih. "Taj je čovjek možda pokušao pobjeći", pretpostavlja Mašović. Nije isključeno da je većina ljudi tu zapravo strijeljana.

Teško opisivi užasi

Obilazimo mjesto iskapanja. Na ljudskim kostima napola istrunula odjeća i obuća, sat koji je možda zastao u trenutku smrti, sportska torba, gumene natikače i vuneni priglavci, sta­re tenisice "adidas", poneka isprava. Uz jedan kostur cipele broj 38 ili 39. Samo jedna, dru­ga se jos traži. Teško opisivi užasi.

Proces iskapanja gleda i je­dan policajac RS. Tu je da zajamči sigurnost forenzičarima i drugim članovima ekipa. Policija RS-a nadzire masovnu grobnicu i preko noći, ne bi li osigurala lokaciju, no dosad nikakvih sigurnosnih problema nije bilo. Lokalno stanovništvo djeluje nezainteresirano za ono što se događa.

"Neka svatko radi svoj posao. Nama ne smeta", kaže Dragan, zaposlenik rudnika Miljevina. Draganu i njegovim kolegama mnogo više smeta kronična besparica. Kažu da u rudniku ima posla, no ono što se proizvede, teško je naplatiti. I novi, poslijeratni direktor rudnika kaže da nema nista protiv iska­panja na odlagalištu jalovine: "Svatko treba odgovarati za zločine, bez obzira na vjeru i naciju". Ipak, ni on niti itko drugi u Miljevini nije raspoložen razgovarati o tome tko je odgovoran za ono što se događalo u ratu. Kažu da ne znaju.

Osim službenih osoba, na mjesto iskapanja dolaze i brojni ljudi koji očekuju da će upravo tu biti pronađeni zemni ostaci njihovih najblžih.

"Čekamo vaskresenje mrtvih"

Ismet Hadžić iz Kalinovika već godinama traži svog brata. "Moj brat nestao je iz barutane u Kalinoviku. Sve dosadašnje potrage završile su neuspješno, no ovaj se put nadam da bi mo­glo biti drukčije. Mnogo bi mi to značilo. Da ga barem dostojan­stveno pokopamo", kaze nam. Slične su priče i svih ostalih...

Mašović je svjestan važnosti koju njegov posao ima za članove obitelji, ali i za utvrđivanje i dokazivanje istine o ra­tu u BiH: "Ovo je jedini mogući put. Treba otkriti sudbinu 20 tisuća nestalih. Evo, jedan dokaz postoji i ovdje. Na obližnjem pravoslavnom groblju postoji križ na kojem piše: "Čekamo vaskresenje mrtvih". Navodno su u blizini te grobnice tijekom Drugog svjetskog rata likvidirali skupinu četnika i njihova tijela isto tako bez obilježja prekrili zemljom". Bez obzira što su i tko su bili ti ljudi, dodaje Mašović, njihovim obiteljima nije omogućeno da ih pokopaju i čini se da su njihovi potomci na taj način odgovorili.

"Ne želim povlačiti neumjesne usporedbe, no takve stvari se ne trebaju ponavljati. Dakle, jedan put je bio da se jame zatrpaju, pokuša zaboraviti prošlost i krene dalje. Mislim da je ovaj naš put ispravan i bolji. Da nađemo žrtve, utvrdimo tko su one i tko je odgovoran za zloči­ne te tako zadovoljimo barem dio pravde", zaključuje Mašović.