Fočanska sehara®

U periodu, poznatom i kao Peta neprijateljska ofanziva, od 15. maja do 16. juna 1943. godine, izveden je masovni zajednički napad Sila osovine koji je za cilj imao uništenje jugoslavenskih partizanskih jedinica u bilzini Sutjeske. Odbijanje te ofanzive bila je prekretnica za Jugoslaviju u Drugom svjetskom ratu.

U planovima Sila osovine za 1943 zamišljeno je da se u operaciji WEISS I-III (Četvrta neprijateljska ofenziva - Bitka na Neretvi) eliminira NOVJ nakon čega bi slijedila operacija SCHWARZ čiji je prvobitni cilj bio razoružavanje četnika u italijanskoj okupacijskoj zoni koje su ovi bili legalizirani u Dobrovoljačku anti-komunističku miliciju (Milizia Volontaria Anti-Comunista - MVAC).

Plan je ubrzo morao biti drastično izmijenjen, jer su za vrijeme WIESS II partizani praktično uništili većinu četnika i probili se u istočnu Hercegovinu i Crnu Goru, zadnja faza WIESS III je otkazana a SCHWARZ je prepravljen kako bi eliminirao partizane prije očekivanog Savezničkog iskrcavanja na Balkanu. Dio preostalih četnika je razoružan za vrijeme operacije SCHWARZ, ali oni nisu pružili apsolutno nikakav otpor a neke su Nijemci čak uzeli kao vodiče.

Sama operacija SCHWARZ je bila najveća operacija do tada i ujedno posljednja operacija takvih razmjera, a sa 117,300 vojnika uključujući Njemačke, Italijanske, NDH-ove, Bugarske i četničke jedinice, te preko 300 zrakoplova, protiv samo 19,700 boraca Glavne operativne grupe NOVJ ujedno je bila i najbliže što su Nijemci došli u pokušajima eliminacije partizana i osiguranja svojih komunikacija i pozadine u slučaju iskrcavanja Saveznika. Tok priprema, ofanzive i onoga poslije može se posmatrati kroz iduće periode:

• Operacije u Sandžaku i Crnoj Gori prije ofanzive

Nakon što su okupili trupe, Njemci su započeli sa ofanzivom na 15. maj 1943. Sile osovine su iskoristile svoju prednost u početnoj poziciji da okruže i izoliraju Partizane na područiju Durmitora, koji se nalazi izmađu rijeka Tare i Pive u planinskom dijelu sjeverne Crne Gore i natjerale ih u žestoke borbe kroz cijeli mjesec na krševitom terenu.

• Ofanziva
  • Jačanje okruženja - operacije od 15. do 20. maja:
    • 15. maj
    • 16. maj
    • 17. maj
    • 18. maj
    • 19. maj
    • 20. maj
  • Prvi pokušaj proboja - operacije od 21 do 26. maja
  • Drugi pokušaj proboja - operacije od 27. maja do 4. juna
  • Proboj na Sutjesci - operacije od 5. do 9. juna
  • Proboj sa Zelengore - operacije od 10. do 16. juna

9. juna su Njemci skoro uspjeli u naumu da likvidiraju Tita kad je bomba pala pored čelne grupe i ranila ga u ruku. Titov pas Njemački ovčar Luks se po opisima događaja žrtvovao da spasi Titu život.

Suočena sa skoro isključivo njemačkim trupama u završnom okruženju NOA se konačno uspiijela probiti preko Sutjeske kroz linije 118. Njemačke, 104. Jägerske i 369. Hrvatske Pješačke divizije na sjeverozapadnom pravcu, prema istočnoj Bosni. Tri brigade i središnja bolnica sa preko 2000 ranjenika su ostale okružene, i po Hitlerovoj naredbi, Njemački vrhovni zapovjednik general Alexander Löhr je naredio i izvršio njihovo uništenje, okrutni Njemci su ubijali bez biranja, ubivši i ranjenike te nenaoružano liječničko osoblje. Uz to jedinice NOA trpile su i od nedostatka hrane i lijekova, i mnoge je pokosio tifus.

• Protivofanziva u Istočnoj Bosni  

Odmah po proboju NOA se regrupirala i započela protivofanzivu u istočnoj Bosni, čisteći utvrde Sila osovine u Vlasenici, Srebrenici, Olovu, Kladanju i Zvorniku tokom slijedećih 20 dana.

Ukupno je stradao 6,391 partizan, više od trećine vojnika koji su ušli u borbe. Njemački zapovjednik na bojnom polju general Rudolf Lüters je u svom završnom izvješću opisao takozvane "komunističke pobunjenike" kao "dobro organizirane, vješto vođene i s nevjerojatno visokim borbenim moralom".

Ta bitka je bila prekretnica prema Partizanskoj kontroli zemlje i postala je važan dio kulture u poslijeratnoj Jugoslaviji, to je bila bitka koja je pokazala spremnost na žrtvovanje i sposobnost izdržavanja velikih patnji, te čvrstinu morala partizana.