Sunday, Apr 20th

Last update07:37:00 PM GMT

Info Historija Nastanak grada Foče

Nastanak grada Foče

 

Hatidža ČAR-DRNDA 

 

 GRAD FOČA NA RAZMEĐU DVIJU CIVILIZACIJA 

 

O gradskom naselju Foča u periodu osmanske dominacije pisao je ranije istaknuti historičar materijalne kulture ing. Bejtić.1 Međutim, budući da raspolažemo historijskim izvorima koje navedeni autor nije imao na raspolaganju, a odnose se na 15. i 16. stoljeće, pojasnit ćemo na osnovu njih historijska događanja u navedenom periodu vezana za urbanu i demografsku strukturu ovog nekada veoma važnog trgovačkog naselja. Osim toga, Foča je bila i administrativno središte Hercegovačkog sandžaka sve do 1572. godine2, što je doprinosilo njenom i privrednom i urbanom razvitku.

 

U srednjem vijeku Foča se nalazila u posjedu bosanske plemićke porodice Kosača.3 Ova je porodica priznala vrhovnu osmansku vlast 1418. g. uz obavezu plaćanja godišnjeg tributa.4 U to vrijeme Osmanska država nije imala svoje stalne pozicije na njihovoj teritoriji ili se na osnovu raspoloživih izvora za njih ne zna. Stalne pozicije bivaju fiksirane tek nakon što je Stjepan Kosača 1444. sklopio savez sa napuljskim kraljem Alfonsom uz obavezu plaćanja godišnjeg tributa.5 Nakon toga mu je zaprijetio vojni napad Osmanlija, pa se Stjepan sa porodicom sklonio u Dubrovnik. Osmanska je vojska napala njegov teritorij i prodrla u Hum do Neretve.6 Jedan od spomenika tog pohoda je i greblje na Presjeci kod Ustikoline.7 Najvjerovatnije je nakon tog pohoda u Foči i drugim krajevima oblasti Kosača stacionirana stalna vojna posada sa zapovjednim kadrom. Međutim, porodica Kosača je diplomatskom vještinom uspjela sve do 1482. upravljati, u saradnji sa Osmanlijama, najvećim dijelom svog teritorija, nakon čega je ova oblast ušla definitivno u sastav Osmanske države.

 

Osmanska administracija u prvim danim svoje vlasti nije vršila u društvenom životu radikalnije izmjene. Do promjena u društveno-političkom smislu dolazi nakon konsolidovanja vlasti i teritorijalno-političke dominacije na širem prostoru. Sve dotle nije ostvarivano veće učešće osmanske države u životu grada.8 Uspostavljanjem nove upravne organizacije Foča je postala upravno središte Hercegovačkog sandžaka, čime je ostvarena koncentracija vojno-upravnih službi u njoj.9 Važan element stabilizacije osmanske vlasti u Foči bili su pripadnici derviškog reda. Njihova izražena društveno-politička angažiranost, njihova uloga u prihvatanju islama i kao religije i kao načina života i mišljenja, već je istaknuta u historijskoj literaturi10, a historijski izvori koji se odnose na Foču to isto potvrđuju.

 

Pristupačni izvori osmanske provenijencije o Foči datiraju iz druge polovine 15. st. Na osnovu tih izvora da se zaključiti daje Foča bila naselje u statusu trga (naselje skromnijih dimenzija), sa nemuslimanskim stanovništvom, kome je glavno zanimanje bila poljoprivreda.11 O samom izgledu naselja neda se ništa naslutiti. Međutim, moguće je reći da grad nije bio izrazitijih urbanih karakteristika, profiliran više kao seosko naselje. U osmoj deceniji 15. st. Foča je bila prostorno izdiferencirana na pet stambenih cjelina:

 

Mahala Ivanova,
Mahala Radivoja, sina Vuka,
Mahala Radonje, sina Bošnjaka,
Mahala Vukića, sina Račića,
džemat muslimana12

 

 


1/ Bejtić, A., Povijest i umjetnost Foče na Drini, Naše starine III, Sarajevo, 1955.

2/ Šabanović, II., Bosanski pašaluk, Sarajevo, 1982, s.46. Ovaj rad je pročitan na simpoziju u Foči u junu 1991. Zbog agresije na Bosnu i Hercegovinu Srbije, Hrvatske i Crne Gore rad nije štampan.
3/Oblast Stjepana Kosače obuhvatala je krajeve od Sokola na Drini, Mileševa, Meduna i Oštroga do Novog i Risna na moru. Omiša u primorju, Imotskog i Duvna na zapadu i do Hodi Dida na sjeveru. Naime, Stjepan Kosača je htio da mu kralj Alfons garantira navedeni prostor. Vidjeti: Ćorović.V., Historija Bosne, Beograd, 1940, s. 26.

4/ Dinić, M., Bosanska feudalna država od XII doXV v, Istorija Jugoslavije, I, Beograd, 1953, s. 550; Ćirković, S. Dve godine bosanske istorije, Istorij.ski glasnik, br. 3-4; Šabanović, II. Bosanski pašaluk, Sarajevo, Sarajevo, 1982, s. 26.

5/ Ćorović, V. n. d., s. 471 "... kada taj bude u ratu sa hiljadu konja, 32.250
dukata, a u miru onoliko koliko je dotle plaćao sultanu."

6/ Ćorović, n.d., s.
482.

7/ M.Zarzycki, Varošica Uslikolina, Glasnik Zemaljskog muzeja (GZM), III, sv.II, Sarajevo 1891, s. 210; Redžić, A., Staro muslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, Naše starine, br. XVI-XVII, Sarajevo, 1984; U sidžili Fočanskog kadiluka (SFK) nalazi se zabilješka da greblje datira iz vremena Murata II (1421-1451),
kada je serasker Turhan Emin beg osvojio Ustikolinu. Tu je sagradio svoju džamiju i tu je umro. Sidžil se nalazi u Univerzitetskoj i nacionalnoj biblioteci u Sarajevu. To je jedini sačuvani sidžil koji se odnosi na ovu regiju.

8/ Šabanović, H., Krajište Isa-bega Ishakovića (Zbirni katastarski popis iz 1455), Sarajevo, 1964, s. 68, 110.
Foča je označavana kao vojni logor.

9/ Šabanović, U., Bosanski pašaluk, s.
45.

10/ Köprulu, M. F., Porijeklo Osmanske carevine (Prijevod Filipović N), Sarajevo, 1955, s. 95-114; Inaldžik, H:, Osmansko Carstvo (prijevod Mihajlović, M.), Beograd, 1974, s. 208-213; Barkan O.L., Istila devirlerinin kolonizatordervišleri ve zawiyeler, Vakiflar Dergisi, II, Ankara, 1942, 279-386; Handžić, A., O ulozi derviša u formiranju gradskih naselja u Bosni u XV stoljeću, Prilozi za orijentalnu filologiju (POF), br.XXXI, Sarajevo, 1981, s.
169-177.

11/ Istanbul, Belediye kütüphanesi, No 0-76, folia (f) 33; Filipović, N. "Pogledna osmanski feudalizam ", Godišnjak Istorijskog društva Bosne i Hercegovine (GDI), g. IV, Sarajevo, 1952. s.
131.

12/ Opširni popis Hercegovačkog sandžaka iz 1477, Istanbul, Osmanli Bašbakanlik Aršivi (OBB), TD no. 5. prijevod deftera uradio Aličić, A., Poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovina, Sarajevo, 1985, s. 174. 13/ Navedeni defter, f. 69b.