Thursday, Apr 24th

Last update07:37:00 PM GMT

Fočaci Ismet Čaušević – Čaki

Ismet Čaušević – Čaki

Rođen u Foči 1950. – TRAŽI SE!

(Na našu adresu stigao je e-mail sljedećeg sadržaja koji mora biti objavljen, jer svjedoči da prijateljstva zasnovana na zdravim osnovama i poštovanju traju i onda kada ostanu samo uspomene i sjećanja:

"Vrlo poštovani Fočaci,

Slučajno naiđoh na vašu stranicu, tekst i fotografije o našem dragom prijatelju Čakiju.

Ja sam Lalo Srkalović, akademski slikar, studirao na akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, u generaciji sa Čakijem.

Inače sam iz Goražda, sa Čakijem sam proveo godine, bio mi je jedan od najboljih prijatelja, stanovali smo zajedno u Sarajevu za vrijeme studija, svirao sam rock muziku, bubnjeve sa mnogim muzičarima a Čaki je uvijek bio na našim svirkama, bilo gdje da je to bilo.

Poznavao sam cijelu familiju Čaušević, spavao kod njih a Čaki je često bio moj gost u Goraždu. Moglo bi se reći, bilo je to iskreno prijateljstvo. Ne mogu prežaliti što Čaki nije uspio doći u Goražde, početkom marta 1992., kada mu je moj brat javio da hitno dođe kod nas. Naša kuća stajala mu je na raspolaganju, mi smo tada već bili u Austriji.

Valjda je to sudbina.

Prva fotografija na vašoj stranici je snimljena u našoj galeriji u Goraždu, prilikom svečanog otvaranja galerije, koju je otvorio profesor akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu Jusa Nikšić / u sredini /, ja sam sa desne strane.
Šaljem vam fotografiju jedne Čakijeve male slike, jednog bisera, jedine materijalne uspomene od mog Čakija, koju čuvam kao amajliju.
Vrlo često razmisljam o Čakiju Čovjeku; čovjeku velikog duha, ogromnog srca, slikara - sanjara sa puno pozitivnih emocija, koji je žvio sa drugima i za druge i prilazio svim ljudima sa svojom iskrenošću i otvorenošću.

Ja živim u Austriji i bio sam na otvaranju izlozbe Čakijevih slika / nažalost ih je malo pronađeno /, u galeriji Roman Petrović u Sarajevu. Ako želite možete staviti na stranicu i ovu Čakijevu sliku, ja bih volio kada bi se mogle skupiti sve Čakijeve slike, makar fotografije.

Uz veliko poštovanje i sa najljepšim željama srdačno vas pozdravljam Lalo Srkalović"

Podržavamo i pozdravljamo ideju, te ujedno pozivamo sve one koliko eventualno imaju imaju fotografiju nekog od njegovih djela, da nam je pošalje na Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript - mi ćemo je rado objaviti.)

Uporni streme visinama i donekle opstanu, a oni emotivni-senzibilni zauvijek ostaju u izabranom krilu nježnosti i topline.

Sve zamišljenje vrhove i nedodirljiva sanjarenja Ismet Čaušević – Čaki smjestio je i sačuvao u dolini svoje Drine i dječački doživljenje Ćehotine – u gradu čiji je naziv ispisivao, samo po službenoj neminovnosti.

U svim drugim okolnostima: zamamljivim, narativnim, stvaralačkim Foču je izgovarao slikom žene, bojama prirodnih darova, glasovima vode, nadanjima uzvišenih ljubavi.

Infatilno, skoro, odan svom gradu i njegovim ljudima svoju je biografiju, smirenošću Džumhura i šarmom Sidrana izražavao sa nekoliko riječi u fočoljublje:

Rodio se, dobro progledao, prohod'o, odškolov'o se, zavolio i volim... sve u njoj volim.“

A Sarajevo? – kratko bi završio: „Iš'o po pečat“. (Diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti – prva generacija).

Ismet Čaušević je ime među Fočacima. On je neko među slikarima. Veliki – među ljudima. Sin majke Hafe izgubljene u izbjegličkoj samoći idiličnog irskog pejzaža s čežnjivim iščekivanjem povratka i glasa o svome sinu Ismetu. Sin je oca Bećira, sretnog rahmetlije (za života gledao svoju djecu) koji nije dočekao nestanak svog sina Ismeta i smrt sina Mustafe (mladog ga uzele posljedice dvoipogodišnjeg robijanja u KPD Foča).

Čaki je dijete svog rodnog grada. Nebrojeno puta je obradovao građane Foče samostalnim i kolektivnim izložbama, zidnim dekoracijama i usputnim zapisima na školskim sveskama, školskim porukama, rođendanskim i drugim čestitkama, salvetama, spomenarima...

Opus koji je pred vama otrgnut je od zla. Sakupljen od porodice i čuvara ljepote.

A, ova izložba?

Poruka da Čaki traje – u Foči i svuda... da se zlo topi – kao snijeg!

Riječi Edise Razman sa otvaranja izložbe Čakijevih radova, maja 2002.godine u Galeriji Roman Petrović u Sarajevu.