Wednesday, Apr 23rd

Last update07:37:00 PM GMT

Baština Nacionalni spomenici Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II.) u Foči

Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II.) u Foči

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika na sjednici održanoj od 6. do 10. srpnja 2004. godine donijela je odluku da se Graditeljska cjelinaCareva džamija (Sultan Bajezida Valije II. džamija) u Foči proglašava nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

 

Nacionalni spomenik čini mjesto i ostaci džamije i harem sa nišanima.

 


 

Lokacija


 

Mjesto i ostaci graditeljske cjeline Careve džamije u Foči nalaze se na parceli k.č. broj 1787, posjedovni list broj 1426, vlasništvo Odbora Islamske zajednice Foča, k.o. Foča, općina Foča, Bosna i Hercegovina. Ulaz u džamiju je sa sjeverozapadne strane, iz ulice Hercegovačke.

Careva džamija se nalazila u Carevoj mahali, u samom centru grada Foče, na prostoru između rijeka Drine i Ćehitine, a iznad nekadašnjeg srednjovjekovnog otvorenog trga zvanog Pazarište.

 

Careva džamija je bila smještena na jednom istaknutom brežuljku zvanom Kavala, što je predstavljalo dominantan položaj u cijelom gradu.

 

Historijski podaci

 

“Glavna džamija sa mahalom u Foči, Careva, (Sultana Bajezida II) izgrađena 1500.-1501. godine iz državnih prihoda iznad nekadašnjeg srednjovjekovnog otvorenog trga – Pazarišta. Uzvišica zvana Kavala na kojoj je izgrađena Careva džamija predstavlja dominantan položaj u cijelom gradu.

"Posljednji put džamija je temeljitije popravljana 1926. godine. Iz te godine potječe i zidna ornamentika u koloru u unutrašnjosti džamije.” (Bejtić, 1956., str. 54)

 

Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti, Narodna Republika Bosna i Hercegovina, broj 1317/50, od 9. listopada 1950. godine, objekt Careva džamija u Foči je bio stavljen pod zaštitu države.


 

Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti, Narodna Republika Bosna i Hercegovina, broj 1480/50, od 28. listopada 1950. godine, objekt Sultan Fatimin grob u Foči je bio stavljen pod zaštitu države.


 

Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture, Narodna Republika Bosna i Hercegovina, broj 02-854-3, od 18. travnja 1962. godine, objekt Careva džamija u Foči sa grobljem je bio upisan u Registar nepokretnih spomenika kulture.

 

Opis dobra


Careva džamija prema prostorno-tlocrtnom rješenju pripada tipu jednoprostornih džamija sa četverostrešnim krovom i kamenim minaretom. «U Bosni i Hercegovini ovih džamija ima mnogo više nego podkupolnih. Prema statistici iz 1933. godine u Bosni i Hercegovini je bilo 36 podkupolnih džamija i 223 džamije sa četvorostrešnim krovom i kamenom munarom. Kod nas se džamije sa kamenom munarom grade neprekidno od sredine XV stoljeća. Po arhitektonskom i opštem značaju dolaze odmah iza podkupolnih džamija. U Foči je među devet džamija sa četvorostrešnim krovom i kamenom munarom, bilo nekoliko arhitektonski vrijednih objekata kod kojih su unutrašnji elementi bili izvedeni od kamena i i bogato dekorisani, što svjedoči da su ih gradili vrhunski majstori.» (Bećirbegović, 1999., str.43).


Prema tloctrnom rješenju imala je otvoreni prostor sofa i zatvoreni centralni molitveni prostor. Džamija je izvedena od kamena sa relativno niskim krovom koji je imao strehu i bio pokriven crijepom, izvorno ćeramidom. «Ovakvi krovovi karakteristični su za Sarajevo i Foču i nalazimo ih kako na džamijama tako i na javnim objektima i stambenoj arhitekturi. Ti krovovi daju poseban arhitektonski izraz čitavom naselju, čime se Sarajevo i Foča izdvajaju od drugih naselja Bosne i Hercegovine». (Bećirbegović, 1999., str.43).


 

Unutrašnji centralni prostor džamije imao je pravokutnu osnovu dimenzija cca 10,65 x 19,00 m. Džamija je imala masivne zidove debljine cca 110 cm, zidane pritesanim kamenom, a kao vezivni materijal korištena je vapnena žbuka.


 

Trijem sa vanjskim sofama je bio dimenzija cca 12,65 X 6,50 m. Lijevo i desno od ulaznog portala nalazile su se dvije otvorene sofe (podignute u odnosu na kotu terena cca 45 cm). Njihove dimenzije su bile cca 6,50X,60 m sa prolazom širine cca 2,50 m. Prostor trijema je bio natkriven jedinstvenim džamijskim krovom koji se oslanjao u trijemu na devet borovih stupova osmerobridnih površina koji su postavljeni na kamenom postamentu – pet stupova na lijevoj i četiri na desnoj sofi. Stupovi su bili dimenzija cca 40 X 40 cm i imali su po jedan jednostruki kosnik u obliku ruku koji je služio da pridrži rubnu podrožnicu strehe trijema koja je bila malo više prepuštena.


 

U enterijeru objekta (13), iznad ulaznog portala cijelom dužinom sjeverozapadnog zida, nalazio se prednji mahfil dubine 4,00 m. Na mahfil se penjalo jednokrakim stubištem postavljenim uz jugozapadni zid, desno od ulaznih vrata. Drvenu konstrukciju mahfila je nosilo šest drvenih stupova sa kamenim bazama. Stupovi su imali bogato dekorirane drvene kapitele koji su bili rezbareni u obliku stalaktita i bojeni u tri boje. Po svojoj izrazitoj eleganciji i preciznosti izrade predstavljaju osobitu umjetničku vrijednost, pogotovu što na našim prostorima gotovo da nema orijentalnih kapitela izrađenih od drveta. U ostalim fočanskim džamijama nije bilo kapitela izrađenih od drveta.


 

Mihrab i mimber su bili kameni, jednoličnog rješenja i bez naročite dekoracije. Prema postojećem nacrtu mihrabska niša je bila polukružnog presjeka (radijusa zidne niše cca 50 cm), a njena širina je bila cca 2,50 m. Desno od mihraba bio je mimber (širine cca 1,00 m, dužine cca 3,80 m).

 

Sve unutrašnje zidne površine bile su ožbukane i obijeljene vapnom.


Careva džamija je bila popođena velikim kamenim pločama, preko kojih je kasnije stavljen drveni pod.


Portal je rađen u kamenu i dekoriran polihromno obrađenim ornamentima, a iznad vrata je ploča sa natpisom.


«Natpis u stihovima na arapskom jeziku isklesan je na kamenoj ploči, veličine 60x90 cm, uzidanoj nad ulazom u džamiju. Natpis je smješten u osam četvrtastih polja. Pismo: lijep dželi-nesh. Tekst natpisa djelomično vokaliziran. Podloga natpisa obojena plavom, a slova običnom crnom bojom.


 

Božje hramove podižu oni koji vjeruju u Allaha, sudnji dan i objavljuju propisane molitve.

Ovaj mesdžid je podignut na visokom mjestu u doba Bajezida Svetog, promicatelja islama.

Neka Allah učini raj utočištem dobrotvora i onima koji se u njoj budu molili za imamom.

Kronogram ove časne džamije i svetog mjesta glasi:


O sluge Allahove, neka je mir s vama i nek vam je ugodno.

Godina 906.» (1500./1501.) (Mujezinović, 1998., str. 26-27)


Nema podataka o visinskim mjerama džamije, a njih je moguće dobiti na temelju aerofotogrametrijskog snimka Foče(14).


 

Prozori na fasadama objekta su bili postavljeni u 2 horizontalna pojasa. U prvom horizontalnom pojasu na svakoj fasadi su bila postavljena po dva pravougaona prozora (dimenzija cca 1,40 x 1,60 m), koja su sa vanjske strane imala kamene doprozornike (šembrane) i demire od kovanog željeza. U unutrašnjosti, iznad pojasa prvog niza, izgrađeni su rasteretni prelomljeni lukovi (površina ispod prelomljenog luka je bila za nekoliko centimetara uvučena u odnosu na zidnu ravan, kao i pravokutna zidna površina između prozora prvog i drugog pojasa). Prozori drugog horizontalnog pojasa (dimenzija cca 1,00 x 2,00 m) bili su završeni prelomljenim lukom i postavljeni u istim vertikalnim osovinama kao i prozori prvog pojasa. Na ulaznoj, sjeverozapadnoj fasadi nisu postavljeni prozori u drugom pojasu.


 

Poligonalni kameni minaret imao je visinu cca 32 m. Minaret je bio izgrađen od tesanog kamena, postavljen na kvadratičnom postamentu osnovice cca 2,00 x 2,55 m. U minaret se ulazilo iz trijema.


Harem uz Carevu džamiju


Uz Carevu džamiju, sa dvije njezine strane, nalazi se harem sa brojnim nišanima, ali su to najvećim dijelom spomenici iz novijeg doba, jednostavne obrade i veći dio njih su bez natpisa.


Među nišanima sa natpisima je interesantan spomenik Fatime sultanije (princeze) sa natpisom o obnovi njezinog nadgrobnog spomenika.


1241. i 1345.


 

Natpis na nišanu Fatime sultan


 

Nad grobom umrle je sarkofag (sanduk) od većih kamenih ploča na kojem je uzglavni nišan (visine 90 i osnovice 15x15 cm) sa ženskom kapom koja je pri vrhu nešto proširena i na čijem završetku se nalazi ispupčenje. Na samoj kapi je isklesano «El-Fatiha», a sa dvije strane nišana su sljedeći tekstovi:


 

«U ime Allaha (prouči) Fatihu. On Bog je vječno živ. Ovo je grob (sanduqa) od Allaha oproštene Fatima sultanije, neka ju Allah nastani u rajskoj kući. Za njezinu dušu prouči Fatihu. Prvi opravak 9. ševala 1241. (17.V 1826.), drugi opravak godine 1345. (1926./1927).»


 

Isti tekst je isklesan i sa druge strane nišana, sa jedinom razlikom što ne znamo da li na ovoj strani ima datum, jer je nišan propao u sarkofag, pa se ne vidi završetak natpisa.


 

Iz dva spomenuta datuma ovog natpisa jasno se vidi da se oni odnose na obnovu spomenika sultanije Fatime. Prvotni spomenik je svakako stradao, pa je prvi put, kako vidimo, obnovljen 1826. godine.


 

Pretpostavlja se da je princeza Fatima kći sultana Bajezida II. Narodno predanje kaže da je Fatima sultanija bila udata za nekog Čengića u Foči. (Mujezinović, 1998., str. 28-30).


 

Kada je srušena džamijska cjelina 1992. godine, nišani su izvaljani i odvezeni na deponiju zajedno sa džamijskom građom, tako da je u džamijskom haremu ostalo samo nekoliko nišana.

 

Sadašnje stanje dobra


Careva džamija u Foči je zapaljena, a minaret miniran u travnju 1992. godine.

Nema nikakvih vidljivih ostataka objekta džamije, gasulhane, abdesthane, magacinskog prostora, niti kancelarija Islamske zajednice.

 

Na prostoru džamijskog harema vidljiv je izvjestan broj nišana.

 

Prostor kompleksa Careve džamije u Foči nije ograđen ogradom, niti su ostaci džamije i nišani zaštićeni od daljnjeg propadanja.

 

Korištena literatura


1956. Bejtić, Alija, Povijest i umjetnost Foče na Drini (str. 23-75), Naše starine, Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1956.


1980. Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu, Prostorni plan Bosne i Hercegovine; Faza «B» - valorizacija prirodne i kulturno-historijske vrijednosti, Sarajevo, 1980.


1983. Redžić, Husref, Studije o islamskoj arhitektonskoj baštini, Biblioteka Kulturno naslijeđe, Sarajevo, 1983.


1996. Čelebija, Evlija, Putopis, Izdavačko preduzeće Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1996.


1997. Muftić, Faruk: Foča: 1470-1996, Sarajevo, 1997.

 

1998. Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Knjiga II, 3.Izdanje, Biblioteka Kulturno naslijeđe, Sarajevo Publishing, 1998.


1999. Bećirbegović, Madžida, Džamije sa drvenom munarom u Bosni i Hercegovini, Sarajevo Publishing, 1999.


2000. Ayverdi Dr. Ekrem Hakki, Avrupa'da Osmanli Mimari Eserlera Yugoslavya II, 3. kitab, Istanbul, 2000.


Dokumentacija Zavoda za zaštitu spomenika kulture Federacije Bosne i Hercegovine




(13)U dostupnoj literaturi dati su veoma oskudni opisi enterijera i eksterijera objekta.

(14) U razdoblju od 1970. do 1990. godine Geodetski zavod BiH je vršio aerofotogrametrijsko snimanje gotovo svih općina u BiH.