Sunday, Apr 20th

Last update07:37:00 PM GMT

Baština Vjerski objekti Sveta mjesta za osamljivanje

Sveta mjesta za osamljivanje

 

Separat iz naučnog rada Jasminka Mulaomerovića: "Sveta mjesta za osamljivanje u Bosni i Hercegovini", objavljenog u časopisu "Znakovi vremena" - broj 7-8, zima 2000.

Istražujući pećine kao dio svetog bosanskog podzemlja1 sreli smo se sa više objekata koji su služili kao isposnice, eremitaže ili jednostavno kao mjesta za osamljivanje. U domaćoj naučnoj i stručnoj literaturi ovi lokaliteti gotovo da se i ne spominju.2 Da bi se dobio barem površan uvid u njihov izgled, sadržaj i topografiju tih lokaliteta potrebno je reći nešto o svakom od njih.

 

Kozlogradske stijene

To mjesto se nalazi južno od Foče, u veoma nepristupačnom kraju, nedaleko od sela Kunovo. U četrdesetak metara dugoj okomitoj litici nalazi se nekoliko polupećina na čijim zidovima su crvenom bojom iscrtani različiti prikazi. Moguće je prepoznati ljudsku glavu predstavljenu ustima, očima i crtom preko čela, uvojnice i stabljiku sa grančicama na čijim se krajevima nalazi po jedan cvijet. Na dnu stabljike nalazi se krug sa laticama slično suncokretu (ili suncu?). Treba svakako spomenuti i jednu malu umjetnu nišu bez tragova crteža.

 

O crtežima na ovom mjestu neće biti govora. O njima je svoje mišljenje dao Basler u radovima o pećinskoj umjetnosti u BiH.3

 

Za nas je ovdje od interesa blizina sela Kunovo i postojanje male vještačke niše. Iz sela Kunovo potiče poznati Kunovski zapis4 kojeg su iza sebe ostavili "kriptobogumili" (izraz koji je upotrijebio Hadžijahić) koji su prakticirali neke oblike kulta heretičke "Crkve bosanske" sve do u kasni srednji vijek.5 Ne zna se kako su izgledale pojedine pećine koje spominje Basler, a ni izgled umjetne niše, ali se niše nalaze se u pećini Šehova tekija kod Vareša, ćeliji u selu Rataji kod Miljevine i Katakombama u Jajcu. Njihova namjena je bila ili za čuvanje knjiga ili kao osarium (mjesto za čuvanje kostiju).

 

Hadžijahić misli da su se u nišama mogle držati upaljene svijeće.6

 

Prava je šteta što nema više podataka o položaju i izgledu te niše, budući da, kako je već rečeno, jedna od niša u Šehovoj tekiji predstavlja mihrab.

I ćelija u Ratajima i Katakombe u Jajcu se vezuju uz pripadnike "Crkve bosanske" kao njihove "hiže", to jest, kao jedna vrsta hrama. Katakombe u Jajcu su isklesane za velikog vojvodu bosanskog Hrvoja koji je bio pripadnik "Crkve bosanske". Zato nema razloga da i u jednoj od pećina u Kozlogradskim stijenama ne smjestimo ješ jednu hižu koja je, u promjenjenim uvjetima i mnogo godina nakon što su pripadnici Crkve bosanske prihvatili islam, imala svoju ulogu. Naravno, nakon otkrića neke vrste isposničkih kolonija u Katinom potoku i oko Kraljeve Sutjeske možda se može govoriti i o još jednoj koloniji isposnica u Kozlogradskim stijenama.

 

 

Ćelija u Rataju

O ćeliji u Rataju pisali su Čokić7, Vego8 i Palavestra9. Ćelija je uklesana u živoj stijeni. Njen izgled prikazan je na slikama. Prema obliku luka u akrosolu ona je iz vremena gotike. Vego je pročitao i godinu u zapisu iznad ulaza: 1492., a također i ime: Radoja ili Radonja. Ćelija je kasnije služila kao tekija, a uz samu stijenu je kasnije napravljena džamija. Hadžijahić smatra da i to mjesto ima svojstvo cjeline "greb i hram" kakvi su po njegovu mišljenju Katakombe u Jajcu, Šehova tekija, pećina u Kozlogradskim stijenama. Ono što svakako treba istaći jest trajanje svetog mjesta jer je ćelija kasnije služila kao tekija, a uz stijenu je dograđena džamija. Ostaci njenih zidova bili su vidljivi sve do skora (u vrijeme Palavestrina istraživanja).

 

 

Grobni hram na Prilepu

Slično ćeliji u Rataju, i na starom gradu Prilepu, koji je samo 4 km udaljen od Rataja, se nalazi grobni hram.10 I on je izdubljen u živoj stijeni ispod glavne kule tvrđave. Jedan dio svoda je ozidan kamenom. Kao i u Rataju i ovdje se nalazi polukružna niša ispod koje se nalazi grob. Nisam pregledao ovaj lokalitet ali možda se i ovdje radi o ćeliji.

 


 

1 Istraživanja svetog bosanskog podzemlja započeta su u okviru Speleoloških društava "Bosanskohercegovački krš" i "Speleo Dodo" iz Sarajeva, a kasnije podržana od BZK "Preporod". Od kraja 1998. godine istraživanja se izvode uz finansijsku potporu Međunarodnog foruma ž’‘Bosna’‘‘‘ u okviru projekta Fenomenologija svetih prostora u bosanskim religijama. Rezultati dosadašnjih istraživanja svetog podzemlja publicirani su u radovima: Mulaomerović, J., Zazidane pećine u Bosni i Hercegovini. Naš krš, VII, 8, 1979, str. 12-17; Brkić, A., Čančar, P., Mulaomerović, J., Tragovi još dvije isposničke eremitaže. Naš krš, XVI, 28-29, 1990, str. 133-137; Mulaomerović, J., Sacred underground in the mediaeval Bosnia. Proceedings Symposium on Souterrains, Riemst - Maastricht, August 1995, Maastricht, 1995, str. 104-107; Isti, Pećinski crteži i gravure na jugozapadnom Balkanu i njihova zaštita. Speleo Dodo Bilten, II, 2, 1995, str. 2-7, (Sarajevo); Isti, Istraživanje pećinskih crteža i gravura u Bosni i Hercegovini. Speleo Dodo Bilten, II, 2, 1995, str. 8-10, (Sarajevo); Isti, Kulturne i umjetničke regije u paleolitiku Bosne i Hercegovine. Speleo Dodo Bilten, III, 3, 1996, str. 3-6, (Sarajevo); Isti, O svetome bosanskome podzemlju. Naš krš, VII, 30, 1997, str. 43-75, (Sarajevo). Uz neznatne izmjene rad štampan i u časopisu Blagaj, II, 1, 1998, str. 57-73 (Sarajevo); Isti, Badanj - horse or deer? Speleophilately International, 53, 1997, str. 20-21, (Schimmert, NL); Isti, Bosna u paleolitiku. Kulturne i umjetničke regije nu paleolitiku Bosne i Hercegovine. Kabes, III, 18, 1997, str. 39, (Mostar); Isti, Pećine za divljenje i poštovanje (I). Fondeko svijet, 5, 1998, str. 32-33, (Sarajevo); Isti, Some of the holly caves in Bosnia and Herzegovina. Actes du Deuxi-eme Congres International de Subterranologie, Mons (Belgique) (2-4 Aout), Bruxeles, 1998, str. 25-43; Osmanković, J., Mulaomerovi"ć, J., Neki aspekti valorizacije pećina u kontekstu implementacije filozofije održivog razvoja /Some aspects of the valorization of caves in context of implementation of sustainable development philosophy/. Naš krš, XVIII, 31, 1998, str. 95-110.

 

2 Kraći osvrt na isposnice dat je u radu Mulaomerović, J., Zazidane pećine u Bosni i Hercegovini. Naš krš, VII, 8, 1979, str. 12-17.

 

3 Pećinski crteži u istočnoj Bosni, Naš krš, str. 65-66; Pećinski crteži u Bosni i Hercegovini, Radio Sarajevo – Treći program, str. 418-419

 

4 Hadžijahić, M., O jednom manje poznatom domaćem vrelu za proučavanje crkve bosanske. Prilozi Instituta za istoriju BiH, X/II, 10/2, Sarajevo, 1974, str. 55-109. Hadžijahić samtra da je "Kunovski zapis" nastao između 1560-1565.g.

 

5 Ostaci srednjovjekovnih bosanskih vjerovanja i obreda mogli su se naći u području Drežnice još krajem XIX stoljeća i to kod muslimanskog stanovništva. Vidi Solovjev, A., Nestanak bogumilstva i islamizacija Bosne. Godišnjak Istorijskog društva Bosne i Hercegovine, I, Sarajevo, 1949, str. 77.

 

6 Hadžijahić, Još jedno bogumilsko-islamsko kultno mjesto, str. 263.

 

7 /Čokić, J./, Ćelija u selu Rataji. Glasnik Zemaljskog muzeja, I, 3, Sarajevo, 1889, str. 75-77.

 

8 Vego, M., Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, III. Sarajevo, 1964., str. 53.

 

9 Palavestra, V., Ćelija u Rataju. U: Gornje Podrinje u doba Kosača. Sarajevo, 1977., str. 55-65; Kajmaković, Z., Palavestra, V., Gronje Podrinje u doba Kosača. Grobnica u živoj stijeni. (feljton). Oslobođenje, 6. 6. 1981., Sarajevo, str. 8.

 

10 Kajmaković, Z., Palavestra, V., Gornje Podrinje u doba Kosača. Grobnica u živoj stijeni, (feljton), Oslobođenje, 6. 6. 1981. Sarajevo, str. 8.