Wednesday, Apr 23rd

Last update07:37:00 PM GMT

Baština

Baština

Ono što jedna generacija ostavlja drugoj u amanet na čuvanje, da bi svjedočilo o prošlim vremenima i ljudima koji su ostavili svoj trag u njemu, te davalo jasan, nedvosmislen i specifičan identitet jednom narodu ili etničkoj skupini, našlo se na žestokom udaru onih koji po svaku cijenu žele izbrisati sve što podsjeća na drugačije od njih. Ovdje će se kroz mozaik fočanskih dešavanja pokušati demistificirati i kroz konkretne primjere dokazati urbicid i kulturocid koji se kontinuirano već dugo vremena provodi nad svim onim što ima predznak bošnjačkog na opštini Foča.

Znanje koje bi se trebalo sa najvećom pažnjom da se prenosi s koljena na koljeno da se pamti, nažalost, danas vrlo često ostaje nepoznato ili nedokučivo, jer se sistematski na sve moguće načine više od stoljeća radi aktivno na ideji ubijanja pojma o samobitnosti i posebnosti starosjedilačkog stanovništva Foče. I sami nosimo breme krivice zbog toga. Zašto? Zbog toga jer ne pokazujemo dovoljno interesovanja prema svemu onome što čini našu kulturna baštinu, jer smo do te mjere komotni u svom ponašanju da se oslanjamo na to da ima neko drugi ko će se brinuti o tome.

Upravo je to ogledalo u kojem se odražava svijest neke populacije, gdje su sakriveni odgovori o tome ko smo, šta smo, zašto smo takvi kakvi jesmo i kakvi ćemo biti. U tome se ogledaju naša vjerovanja i tradicija. To je zapravo naš temelj i zalog za budućnost.

Naša bezazlenost je došla do te mjere da su se naočigled nas rušila mezarja i preuređivale cijele mahale kako bi se postavile betonske kutije, džamije pretvarale u skladišta, tradicionalna nošnja i običaji ismijavali, izvorne pjesme izbjegavale pjevati,... Kako sve to razumjeti, shvatiti i odobravati? Jedni to rade iz neznanja, drugi s namjerom, treći su lijeni, četvrti imaju svoj neki razlog... I tako sve ukrug, dok tonemo sve dublje, dovodeći se do ruba propasti.

Zarad onih koji ne znaju, ili nisu svjesni da skrnaveći spomenike kulture sijeku granu na kojoj sjede, dajući drugima dobre razloge da ih nepoštuju, dolazi ovaj skromni trud u cilju da se bar nekolicini ljudi koja ovo pročita probudi ponos, dostojanstvo i želja da čuvaju i njeguju ono što je preteklo od zvjeri koje nemaju poštovanja ni prema čemu, kojima ništa nije svetinja, pa namjerno uništavaju kulturnu baštinu drugih da bi se poistovjetili sa njima koji je nemaju. Naše je da gradimo, dajemo svoj doprinos u kulturi, a historija će dati svoj sud o onima koji krenu drugačijim putem. U svemu postoji dobro i zlo.

Ne učinimo li nešto navrijeme na spašavanju onoga što se još spasiti da, pitanje je za kratko vrijeme da li će nas biti i u sjećanjima.