Wednesday, Apr 23rd

Last update07:37:00 PM GMT

Naslovna

Baština

  • Nacionalni spomenici
  • Nadgrobnjaci

  • Pjesme i napjevi

     

    Dio našeg bogatog kulturno-historijskog blaga predstavljaju svakako pjesme i napjevi koje je na svu sreću većim dijelom od zaborava otrgnuo austrougarski naučnik Ludvik Kuba tokom svog boravka među narodom našeg zavičaja krajem 19 vijeka. Tom prilikom je kao vrstan poznavalac muzike zapisao neke od najčešće pjevanih pjesama i napjeva koji su izvođeni pri različitim ceremonijama i okupljanjima, te je na taj način pored svega sačuvao djelomično i autentični izgovor našeg kraja.

     

    Pored njih tu će se naći i neke druge pjesme nastale u našem zavičaju ili inspirisane njime. 

     

  • Prirodno blago
  • Vjerski objekti
  • Baština
  • Srednjovjekovni gradovi
  • Predaje i legende
  • Mrganjac

    Evo se usuđujem, ja bjegunac od porodnog kraja, a tarač suza na spomen imena, što mi i sad život znače, i sad me behute, i sad me hoće iz svakog kraja svijeta, gdje stigoh, iščupati i opet posaditi na mjesto, odakle je vidna oku Ćehotina, Foča i moje Mrganje.


    Najveći zločin koji meni bi učinjen je trganje mene, trganje habitusa i života na dva dijela: onaj što pamtim do desete godine života na Mrganjama, i onaj dio koji provodim evo kao Pilgrim.
    Samo, pilgrimi se kad-tad vraćaju.


    Sad mi valja, sad da mi je, da se makar virtualno vratim na staze djetinjstva. Najveća pomoć bićete vi, dragi moji zemljaci.

     

    O pjesmama

    Devet godina oko 200 naslova. Nekad jedna u tri mjeseca, nekad dvije odmah. Neke dodju na poriv vijesti, slike, spominjanja imena, detalja... Neke se nose kao dijete, po devet mjeseci, burlaju unutra od srca do mozga, od nagona na papir do zaborava, pa onda natjeraju da se uzme olovka. Najduže sam u sebi nosio "Tri su gavrana graknula".

     

     

     

  • Made in Foča

  • Fočanski rječnik

    Rječnik moje majke

    Ove riječi, kojim se, između ostalih, služila moja Majka, zabilježio sam dijelom za njena života, a dijelom kasnije, po sjećanju, provjeravajući neke od njih kod svoje braće i sestara, upoređujući ih sa riječima koje se nalaze u objavljenim člancima.

    Moja Majka Haša, rođena Zulfikarpašić, žvjela je skoro 97 godina. Nikada nije išla u redovnu građansku školu, nigdje nije bila u službi, cijeli život provela je u kući, pa je sačuvala izvorni bosanski jezik koji je naučila od svoje majke, i od oca, čuvenog Husein-bega Zulfikarpašića-Čengića, izuzetno mudrog i obrazovanog čovjeka, te u kući Trhulja, ugledne fočanske građanske porodice u koju se udala. Leksičko bogatstvo, neke karakteristične osobine bosanskog jezika /česta upotreba glasa h, naprimjer/, ćuvanje nekih starih slavenskih riječi koje su u svakodnevnoj životnoj praksi zaboravljene ili zamijenjene tuđicama karakteristike su tog jezika, koje nisu samo pokupljene u rodnoj kući, nego ukazuju na viševjekovno jezično pamćenje mnogih generacija ovih dviju porodica. I jedna i druga obitelj su stare i sa dugom tradicijom – u pisanim dokumentima o Bosni tragovi o njima nalaze se počev od 15. vijeka, i obje su svoju historiju vezale za Foču /ogranak Trhulja moga djeda i oca preselio se 1932 godine u Pljevlja/.

    Foča spada u ono jezičko područje istočne Hercegovine iz kojeg je u protekla dva vijeka zračio najveći uticaj na stvaranje i razvoj književnog jezika naroda u Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, jezika koji se donedavno zvao srpskohrvatski ili hrvatskosrpski, a sada se u četri države zove hrvatski, bosanski, srpski /možda će se jednog dana zvati i crnogorski/.